Poslednjih godina bez razlike od geografske lokacije u Srbiji, nezavisno od godišnjih doba i vremenskih prilika dišemo vazduh najzagađeniji na svetu. Merne mreže registruju visoke koncentracije dve frakcije čestične materije, PM10 i PM2,5, u ambijentalnom vazduhu u gotovo svim gradovima Srbije. Odakle nam tolika količina zagađenja pristiže u vazduh? Energetika (termoelektrane i toplane) i industrijska energetika (u teškoj industriji kao što su čeličane, livnice, cementare…) su dominantni izvori emisija širokog spektra zagađujućih supstanci u vazduh. Na takvu podlogu zagađenja treba dodati nemar države da se ono smanji.
Čestična materija je samo orijentacioni pokazatelj opterećenja atmosfere zagađenjem. Iz teških i hemijskih industrija emituje se i nebrojeno mnogo toksičnih gasova do širokog spektra čestica različitih veličina, počev od nekoliko nanometara do onih od nekoliko desetina mikrometara, koje u sebi nose mnoge štetne i opasne materije.
Redovnim monitoringom nisu obuhvaćene mnoge toksične vrste koje su u gasovitom (VOCs) ili semi-gasovitom stanju (PAHs, PCB, dioksini i furani, razni rastvarači …). Po principu: ono što ne vidimo – ne postoji. Državne institucije odgovorne za brigu o zdravlju populacije i čistu životnu sredinu, kao što su zavodi za javno zdravlje, Ministarstvo za zaštitu životne sredine, odnosno Agencija za zaštitu životne sredine, neme su na ovu pojavu, i čini se da zataškavaju pravu sliku, iako poseduju tehničke mogućnosti da se uspostavi monitoring kojim bi se nadgledali zagađivači a dobijeni podaci iskoristili za idenifikaciju dominantnih izvora emisija. Kada se kvantifikuju doprinosi ključnih izvora emisija pola posla je završeno, druga polovina je na organima države da nalože zagađivačima da svoje emisije svedu na razumnu meru. Ili je važnije zataškavanje istine u cilju nekih drugih interesa. Ipak zagađen vazduh dišemo svi pa i oni koji negiraju tu činjenicu.
Nauka je dokazala nepovoljan uticaj zagađujućih supstanci iz životne sredine na zdravlje. Ovaj uticaj se ogleda u direktnoj izloženosti, ili pak kroz lanac ishrane. Mnoge hemijske vrste koje se nađu u atmosferi, bilo da se emituju iz primarnih izvora ili nastale kao sekundarni polutanti iz primarno emitovanih komponenti kroz složene mehanizme atmosferske hemije, imaju toksična, mutagena, teratogena i kancerogena dejstva. Intenzivna istraživanja poslednih godina su pokazala da štetne materije iz vazduha preko disajnih organa ulaze u krvotok, raznose se i deponuju po čitavom organizmu. Neke se metaboliši i vremenom eliminišu ostavljajući lakše posledice po zdravlje a neke se trajno deponuju u organizam, izazivajući stalni oksidativni stres ćelija čineći aktivacione centre za pokretanje kancera, autoimunih bolesti pa i iznenadne smrti zbog zastoja srca, koje su dovedene u direktnu vezu sa zagađenim vazduhom. Najnovija istraživanja su takođe zagađen vazduh dovela u direktnu vezu sa sniženjem inteligencije izložene populacije.
Šta su rešenja?
Srbija obiluje energetskim resursima ali ih izgleda ne vidimo, što može biti posledica duge izloženosti zagađenom vazduhu, koji nam je ocigledno ozbiljno snizio inteligenciju.
Solarne elektrane
foto: wiki
Sunčev potencijal Srbije je za oko 30% veći u odnosu na Austriju, Nemačku ili Švajcarsku a ipak ga ni minimalno ne koristimo kako to ove zemlje čine. Lakše nam je da kopamo lignit, da ga razvozimo, da ga peremo, sušimo, meljemo, spaljujemo, da se gušimo i da na kraju tu struju razbacujemo (oko 17% su gubici u prenosnoj mreži). Gradimo čitave infrastrukture za transport pepela do odlagališta, koji dalje zagađuje plodnu zemlju, površinske i podzemne vode.
Lakše nam je da stranim fabrikama dozvolimo da spaljuju otpadne gume i otpadna toksična ulja nego da od njih zahtevamo da se pridržavaju pravila i zakona ove zemlje.
Od ovoga profitiraju sami zagađivači jer nemaju trošak na energente (recimo čist prirodni gas) niti za zaštitu životne sredine. A zašto bi? Nisu oni ovde došli da štite našu životnu sredinu i naše zdravlje već da profitiraju. Verovatno lične koristi imaju i oni koji ovo dozvoljavaju. Ispostavilo se da je jednostavnije da poslednje čiste reke strpamo u cevi zbog malih hidroelektrana, razvalimo planinska sela, uništimo stočarstvo i život lokalnom stanovništvu, ostavljajući ih bez vode, za 3% struje koje bi one proizvele u ukupnom državnom bilansu i na nikakvu korist državi ali na korist nekakvih investitora bliskih vlasti (i na veliku štetu prirodi i lokalnom stanovništvu), nego da se pozabavimo smanjenjem gubitaka u prenosnoj mreži već proizvedene struje. Gubici mogu da se svedu na ispod 5%, čime će se dobiti 4 puta više struje nego što bi je sve planirane MHE proizvele.
Ah da, na Islandu koji je na granici polarnog kruga sunčeva energija se takođe koristi za dobijaje struje. I taj vid energije je drastično pojeftinio pa svako domaćinstvo je u mogućnosti da je koristi. Možda mi ne želimo da naše Sunce brzo potrošimo.
Geotermalne vode
foto: Dragana Đorđević, Island
Srbija gotovo celom svojom površinom leži na geotermalnim vodama a da nam na kraj pameti nije da se njima možemo grejati ili da ih možemo direktno koristiti, umesto da vodu grejemo strujom proizvedenom na predhodno opisani način. Nemačka, Mađarska, Rumunija a naročito Island ove vode uveliko koriste u energetske svrhe dok kod nas slobodno odlaze u reke (Vranjska banja, Sijarinska banja, Jošanika banja, Bogatić …) bez da se predhodno njima ogrejemo i tako prohlađene i čiste vratimo prirodi. Doduše u Bogatiću se vekovima koriste za šurenje prasića dok je lokalna vlast u Sijarinskoj banji izričito zabranila njihovo korišćenje za grejanje domaćinstava. U Vranjskoj banji se razblažuju vodom iz vodovodne mreže da bi se uvele u rehabilitacioni centar, umesto da se prvo iskoriste za grejanje čitavog naselja, pa i Vranja, pa tek onda uvedu u rehabilitacioni centar. Možda bi tada imale bolje zdravstvene učinke. Na Islandu sva domaćinstva se greju isključivo ovim vodama i to na vrlo jednostavan način. Gde god postoji izvor geotermalne vode tu je i izmenjivač toplote odakle se toplota preko nekog drugog fluida vodi do kuće, kao na primer na gornjoj slici. Takođe, na Islandu geotermalne vode se u domaćinstvima i direktno koriste, te je svaka kuća ujedno i prirodna banja.
Zamislimo da se, gde god je to u Srbiji moguće, iz kuća i javnih ustanova izbace bojleri u uvedu tople vode iz prirode. Koja bi to ušteda u potrošnji struje bila, obzirom da su grejači među najvećim potrošačima električne energije. Za ovako nešto džava nije u stanju da nađe investitora, ili joj je neisplativo jer su rešenja jednostavna, ekološki čista, ne ugrožavaju životnu sredinu i jeftina, pa nema prostora za popunjavanje džepova svih u koruptivnom lancu.
Energane na biogas
foto: wiki
Poljoprivreda i stočarstvo su takođe neiscrpni energetski resursi. Farme goveda u Nemčkoj se uveliko koriste za proizvodnju struje iz metana/biogasa. Poljoprivredni ostaci su takođe vredan resurs za dobijanje biogasa iz kojeg se može proizvoditi električna energija ili se koristiti za grejanje. Umesto toga naši poljoprivrednici na kraju žetvene sezone jednostavno zapale ostatke na njivama, i tako Srbija čija je teritorija 70% pod poljoprivredom, od jeseni do proleća gori, doprinoseći i onako prezagađenom vazduhu. Ne treba da čudi što je prosečan životni vek u Srbiji za 7 godina kraći nego u Italiji, jer je dužina života u obrnutoj korelaciji sa stepenom zagađenja vazduha. Najduži životni vek je u zemljama sa najčistijim vazduhom a to su pre svega Japan i Skandinavske zemlje. Izgleda da ne volimo dugo da živimo, a i tu kratku porciju života činimo nekvalitetnom. Moguće je da zbog snižene inteligencije usled duge izloženosti zagađenom vazduhu nismo ni u stanju sve ovo da shvatamo.
Energetska efikasnost
foto: wiki
I na kraju, najvažnija je energetska efikasnost koja je ključ energetskih rešenja. Koršćenjem energetski efikasnih uređaja u domaćinstvima potrošnja struje se može smanjiti i preko 4 – 5 puta (iz ličnog iskustva sa uređajima klase A++ a u ponudi su već oni iz klase A+++). Uvođenje toplotno-izolacionih materijala u gradnji toplotna energija se neće rasipati. Uključivanje kogeneracije u industrijama potrošnja fosilnih goriva se može smanjiti ili izbeći. I kada se tako optimizuje energetska potrošnja, tj. kada se ona svede na minimum, tada nam neće trebati ni velika proizvodnja električne energije. Sa ovakim/domacinskim pristupom neće nam trebati ni jedna termoelektrana na lignit. Postojeći hidropotencijal velikih postrojenja (Đerdap, Bajina bašta, Vrla…) uz dodatak po nekog od resursa iz obovljivih izvora, kojima Srbija obiluje, podmiriće se sve potrebe za električnom energijom. I naravno, sve zagađivače dovesti u prihvatljive okvire postojeće, naše, zakonske regulative. Tako ćemo postati zemlja sa najčistijim vazduhom, ne samo u Evropi nego i u svetu.
Super artikal, svaka cast. Ali pitanje kako mozemo da naglasimo politicarima. Ima nas puno koji bi hteli ovo!
Mislim da ovi političari nemaju sluha za čist napredak.
[…] IZVOR: Blogomanija […]
Ovaj članak opisuje koncept kako da se napravi dobar energetski miks, koji će smanjiti zagađenje vazduha. Tu svakako jesu solarne elektrane i elektrane na biomasu. Isto tako je bitno poboljšanje energetske efikasnosti postojećih stambenih objekata.
Značajno bi se smanjilo zagađenje vazduha ovim konceptom, mada i industrijsko zagađenje takođe mora da se stavi pod kontrolom.