Kada govorimo o COVID-19, celom svetu je postalo jasno da je kineski model disciplinovane socijalne distance zaista neophodan. Jasno je i da se ne može izbeći stopiranje ekonomije, uz održavanje na veštačkom disanju samo “bitnih” činilaca.
Italija je bila prva zemlja koja je primenila kineski model. A zatim su i ostale zemlje sledile pravac, uključujući i Indiju u kojoj je čak 1,2 milijarde ljudi otišlo u samoizolaciju na 21 dan. Nesumljivo najveća operacija “karantina” u istoriji. Ipak, postoji još jedna lekcija iz kineskog i italijanskog iskustva o kojoj se teško govori i koja je duboko uznemirujuća.
Veza zagađenja vazduha i povećane smrtnosti od COVID-19 zasnovana na dokazima
Od ranije je poznato da mali porast izloženosti česticama zagađenja tokom 15-20 godina povećava rizik od smrti od svih uzroka, ali i da male razlike u zagađenju vazduha čine da prosečan ljudski vek bude 2-3 godine kraći o čemu je nedavno pisao i Zoran Radovanović, naš vrsni epidemiolog. Novi rad Harvardskih naučnika pokazuje da je ovo povećanje 20 puta veće za smrti od Covid-19.
Istraživanje koje su sproveli istraživači Harvardske škole za javno zdravlje iz Bostona, analizirala je povezanost između zagađenja vazduha i smrti od Covid-19. Istraživanje je sprovedeno u 3.000 američkih okruga, što je pokrivalo 98% stanovništva Amerike.
Studija je pokazala da je povećanje od samo 1 mg/m3 PM2.5 čestica povezano sa povećanjem stope smrtnosti od Covid-19 za 15%.
Pre-print is available here: https://t.co/V4fLrKhQkA
— Harvard Data Science (@harvard_data) April 7, 2020
Jedna druga studija usredsređena na Italiju, a objavljena u časopisu Environmental Pollution, u zaključku kaže, da visoki nivo zagađenja u severnoj Italiji treba smatrati dodatnim koeficijentom visokog nivoa smrtonosnosti zabeleženog u toj oblasti od COVID-19.
Severna Italija jedno je od najzagađenijih područja Evrope, a stopa smrtnosti prijavljena do 21. marta u severnim regionima Lombardije i Emiliji-Romanja iznosila je oko 12%, u poređenju sa 4,5% u ostatku Italije.
Takođe, prethodna istraživanja pokazala su da je izloženost zagađenju vazduha dramatično povećala rizik od smrti tokom epidemije SARS-a 2003. godine.
Kineski model, italijanski scenario
Kinu i Italiju ne povezuju samo ekonomski putevi, već i najveći rast obolelih u kratkom vremenskom periodu i stepen smrtnosti od COVID-19. Naizgled očigledno, zagađenje vazduha koje je nestalo istog trenutka kada su zemlje uvele zabranu kretanja, niko nije povezivao sa oboljevanjem od COVID-19.
Alarm je u Italiji prvi aktivirao direktor Grinpis Italije kada je u istraživačkom članku objavio moguću vezu između pandemije COVID-19 i zagađenja vazduha. Započeo je podsećajući nas da uništavanje biološke raznolikosti, urbanizacija i globalizacija pokreću dobro poznati mehanizam „prelivanja“ novih virusa iz divljih vrsta u ljude.
Hipoteza da zagađenje vazduha može da deluje i kao vektor prenosa infekcije i kao otežavajući faktor u pandemiji koja je u toku, je napokon otvorena. Postalo je očigledno da je veoma važan aspekt povećane stope smrtnosti u Italiji uzrokovan odnosom virusnih epidemija i uništavanjem životne sredine.
Postoje naravno i drugi poznati faktori koji utiču na smrtnost od COVID-19, kao što je procenat pušača u populaciji. Italijanski Istituto Superiore di Sanita utvrdio je 11. marta 2020. da je u vreme hospitalizacije, više od jedne trećine pacijenata obolelih od COVID-19 činili su pušači, koji su ispoljili ozbiljniju kliničku sliku od nepušača, a rizik od potrebe intenzivne nege i mehaničke ventilacije bio je više nego dvostruk.
Znamo i da stari ljudi umiru češće od COVID-19, ali ne samo zato što puše ili imaju srčana oboljenja ili dijabetes. Oni takođe umiru jer su predugo disali zagađeni vazduh koji im je duboko oštetio pluća i doneo niz pridruženih bolesti pa je tako njihov organizam postao nespreman da se odupre napadu virusa COVID-19.
Utvrditi stepen krivice između ovih različitih faktora za sada je nemoguće, ali jedno je sigurno: krivica za povećanu smrtnost od COVID-19 svakako se nalazi i u zagađenju vazduha.
Da li je prerano za reakciju struke?
Možda je prerano za donošenje zaključaka, ali ukoliko se ispostavi da je zagađenje vazduha jedan od glavnih faktora u određivanju obima i smrtonosnosti COVID-19, teško zagađena područja širom sveta, trebaju posebno strahovati od opasnog susreta sa virusom. Između ostalih i Srbija, koja se nesumljivo godinama suočava sa pravom pandemijom zagađenja opasnijom od COVID-19.

Prevencija u medicini kod nas je teško dostižna ukoliko se država sistemski ne pozabavi problemima poput zagađenja životne sredine.
U borbi za čist vazduh nemerljiv je doprinos nevladinih organizacija u Srbiji, među kojima se posebno ističe RERI -Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu. Potrebno je mnogo znanja, hrabrosti i upornosti da se izvrši pritisak na izvršnu vlast da primenjuju zakone i podzakonske akte u službi zaštite građana i životne sredine, a oni je svakako imaju.
Nedavno je i Dr Dragana Đorđević, naučni savetnik u Centru izuzetnih vrednosti za hemiju i inženjering životne sredine, napisala – Priroda jednostavno ne prašta, sve pamti i vraća i to baš onda kada se ne nadamo. Ona se u tekstu posebno osvrće na “rizike na koje se može uticati, ali koji su pod kontrolom raznih interesnih grupa, koje ne žele da se odreknu svoje finansijske dobiti zarad zdravlja svih nas, pa i njih samih”.
Kao po običaju, nismo se nadali ovako surovom odgovoru prirode, a po svemu sudeći, ako se ne disciplinujemo u odnosu prema njoj, možemo ih očekivati sve više u budućnosti.

I dok u Srbiji krivica zbog smrti od zagađenja vazduha ne postoji, istina se zaobilazi, a nadležna ministarstva se ponašaju kao da im je potreban ECMO aparat kada se pomene ova tema, na terenu i dalje gori Vinča, parkirani automobili i dalje prave zagađenje, a inspekcija radi samo ako ih udruženja građana deljenjem istine na mrežama nateraju da izađu na teren.
Ostaje nam ipak jedna utešna misao: u budućnosti će se i vlade birati u odnosu na ekološke politike za koje se zalažu.
Photo credit: @najboljakeva, @BgdShadow
Nadležno ministarstvo za zaštitu životne sredine je okupilo sav kadar iz prošlosti, koji je životnu sredinu i doveo u ovako stanje, tako da se od njih ne može očekivati da išta promene. Oni će još i pogoršati situaciju ali će sebe finansijski jako dobro obezbedii koristeći sveukupnu nesreću.
Onda njih menjati.
Njih bira ministar, kojeg postavlja premijer koji je pod kontrolom Vučića kojeg biraju sendvičari i korumpirani sitni direktorčići u državnim institucijama, kojima prema svojim sposobnostima ne bi moglo da se im se povere nikakvi ozbiljniji zadaci, ali tu su gde jesu jer su u partiji. Zato smo i postali najzagađenija zemlja na svetu. Sta jedan sendvičar zna o zagađenju vazduha? Razumeo bi malj ako bi ga lupio u glavu ali ove pretnje, koje zahtevaju neka viša znanja i više nivoe svesti, nije u stanju da razume.
Naša nesreća je što ova zemlja ima sve više sendvičara kojima vođa svakodnevno ispira mozak a oni u njega gledaju kao u boga.
[…] Studija je prva ove vrste, koja pravi razliku između fosilnih goriva i drugih izvora zagađenja vazduha koje stvara čovek, iako smo još u aprilu znali da postoji veza između zagađenja vazduha i povećane smrtnosti od COVID-19. […]